Brz životni ritam, previše obaveza i zahteva, nemogućnost adaptacije na novonastalu situaciju , sve to dovodi do pojave znakova stresa , koji se vremenom
kumulira.
Šta uraditi da da bismo mogli da odgovorimo na zahteve sadašnjice ? Kako upotrebiti stress kao pozitivan odgovor , koji nam omogućava prirodno funkcionisanje, bez pravljenja tovara nesuglasja sa samim sobom i sa okolinom?
S druge strane , šta uraditi ako je takav način života već doveo do narušavanja psiho-fizičkog zdravlja?
Zapadna medicina daje brza rešenja putem primene farmakoterapijskih sredstava. Ali, sad je već jasno da primena ovog pristupa ima mnoge nedostatke :
lečenje bolesti, ne čoveka ( suzbijanje simptoma, uzrok ostaje), štetna dejstva lekova, razvijanje zavisnosti, izuzeteno agresivne metode dijagnostike I
terapije ….
Zato ne čudi potreba i medicinskih stručnjaka i ljudi koji brinu o svom zdravlju da se postepeno okreću metodama tradicionalne medicine i novih holističkih
pristupa.
Zakonom o zdravstvenoj zaštiti iz 2005.g. metode tradicionalne medicine su u Srbiji izjednačene sa zapadnom medicinom. U ravnopravnoj su
upotrebi tri termina: komplementarna, alternativna i tradicionalna medicina.
Tradicionalna medicina, u smislu ovog zakona, obuhvata one proverene stručno neosporene tradicionalne, komplementarne, alternativne metode i postupke
dijagnostike, lečenja i rehabilitacije , koji blagotvorno utiču, ili koji bi mogli blagotvorno uticati na čovekovo zdravlje i njegovo zdravstveno stanje, a
u skladu sa važećom medicinskom doktrinom .
Pojam tradicionalna medicina potiče od latinske reči.traditio: predanje, prenošenje s kolena na koleno, usmeno širenje priča, poruka, verovanja,
običaj.
Utemaljenje novog pristupa, pre svega kvantne medicine, ukazuje da je tzv. tradicionalna medicina(TM) osnov za mnoge metode novog doba , ali da termin nije
sveobuhvatan.
Prisutan termin je i integrativna medicina, koji ima sve veću podršku stručnog kadra koji pripada konvencionalnoj, zapadnoj medicine. Nastao kao potreba
prevazilaženja ograničenja, pre svega zapadne medicine ali i alternativne medicine. Ima za cilj da objedini sistem tradicionalnei zapadne medicne i da uspostavi tzv. holistički (celoviti) pristup.
Pravilnikom su metode tradicionalne medicine podeleljene na metode dijagnostike i terapije i metode rehabilitacije. Spisak nije konačan, jer razvoj nauke upućuje na nove holističke pristupe.
Pored mnogobrojnih metoda, veština , postupaka koje omogućuju isceljenje , tradicionalna medicina pruža mogućnost samospoznaje i samoisceljenja.
U našem okruženju ne bismo mogli da govorimo o razvijenoj tradicionalnoj medicini. To ne znači da se narod na ovim prostorima nije bavio isceljivanjem, ali svi ti postupci su bili podložni mnogim promenama uzrokovanim, pre svega, čestim ratovima, migracijama, uticajima drugih zdravstvenih kultura. Sva vekovna znanja i iskustva su se prenosila mahom usmenim putem i nisu sistematizovana.
Srpsko narodno lečenje, kao vid tradicionalne medicine, mahom se zasnivalo na savetima u ishrani, upotrebi lekovitog bilja,
lekovitih mineralnih voda, neinvazivnih manuelnih tehnika (masaža, hiropraktika). Znalo se za lekovito dejstvo molitve, bajalica, svetih mesta…